Skip to main content

Da, bre – priključi se popisu dabrova!

Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije proširuje aktivnosti istraživanja i zaštite vrsta i na sisare. Pozivamo vas da nam prijavite lokacije širom Srbije na kojima ste posmatrali dabrove, njihove brane ili stabla koja su obarali. Akcija ima za cilj utvrđivanje rasprostranjenosti ove harizmatične vrste.

Ukoliko se primetili dabrove ili njihovo prisustvo u svojoj okolini, pošaljite nam koordinate, kao i fotografije na imejl damir.trnovac@pticesrbije.rs.

fotografija: Wikimedia Commons

Evroazijski dabar (Castor fiber) je najkrupniji glodar Starog kontinenta. Naseljava najveći deo država Evrope: od Španije, preko centralne i istočne Evrope do Rusije, a male populacije postoje i u centralnoj Aziji i na krajnjem zapadu Mongolije i Kine. Dabar je krajem 19. i početkom 20. veka istrebljen u većem delu Evrope. Jedan od razloga iščezavanja dabra iz Srbije bio je gubitak staništa, ali je, po mišljenju stručnjaka, ipak presudilo izlovljavanje. Nekada je u Srbiji živeo u slivu Save, Dunava i Morave.

Zahvaljujući mnogim projektima naseljavanja, ova vrsta je ponovo prisutna u Srbiji. Početkom decembra 2004. godine 31 jedinka dabrova puštena je u rezervate prirode Obedska bara i Zasavica. Naseljavanje je nastavljeno i tokom 2005. kada ih je još 40 pušteno na Obedskoj bari, u sremskoj opštini Pećinci. Godinama kasnije, primećene su nove porodice dabrova na nekoliko lokacija: na reci Savi nedaleko od Martinaca, u reci Jadar kod Lešnice (blizu Loznice), u Bitvanskom kanalu kod Glušaca.

Dabar je prilagođen na kopneno-vodeni način života, a za svoje stanište bira vodene površine (reke, kanale, potoke, jezera, močvare) obrasle bogatom močvarnom vegetacijom drvenastih vrsta (pre svega vrbe, breze, topole i jove) na nadmorskoj visini do 850 metara. Kako je osnovni uslov za stanište dabra stalna i duboka voda (minimalne dubine 30 centimetara), ukoliko nastanjuje reke koje vremenom postaju previše plitke, tada gradi branu koja bi mu zaštitila ulaz u humku i održavala stalan nivo vode.

Tokom 17 godina od povratka dabrova u naše krajeve, njihov broj je znatno porastao, pa gotovo da nema veće reke u Srbiji koju sada ne nastanjuju. Dabrovi sada žive duž gotovo celog toka Dunava, sve do Đerdapa, dok su porodice dabrova zabeležene i na Savi, Drini, Kolubari, Tamnavi. Takođe, čitava Vojvodina je naseljena ovim glodarima – od Tise, Begeja, Tamiša, pa do brojnih vojvođanskih kanala.

Okvirna procena je da u Srbiji živi između 2.000 i 3.000 jedinki, ali je zbog odsustva sistematičnog praćenja nemoguće utvrditi tačnu brojnost.

naslovna fotografija: Wikimedia Commons

Comment

Comments are closed.