Osnovna hrana kukuvije su mali sisari (voluharice, miševi, pacovi, rovčice), retko ptice, žabe, gušteri. Masa plena varira od 5 do 200 grama. Lovi sa osmatračnice ili u letu kada pretražuje živice, rubove polja, livade i pašnjake. Plen nalazi dobrih sluhom. Gvalice kukuvije su tipično sjajne, ovalne ili okrugle i tamne, gotovo crne.
Gnezda, kao i druge sove, ne pravi, već koriste tavane, rupe u zidovima, duplje drveća, stogove slame. Prihvata posebno napravljene kutije za gnežđenje. Ženka najčešće polaže 4-7 jaja u razmaku od po 2 dana. Jaja su ovalna, potpuno bela. Mladi se izležu nakon 5 nedelja inkubacije, a iz gnezda izlaze sa starošću od oko 2 meseca. Nakon izletanja, ostaju uz roditelje još 1 mesec i potom se osamostaljuju. Kukuvije se gnezde najčešće jednom godišnje, ali kada hrane ima u izobilju mogu imati i 2 legla.
U Srbiji je kukuvija strogo zaštićena vrsta. Ugrožena je pre svega gubitkom staništa za ishranu i gnežđenje. Intenzivna poljoprivreda ne pogoduje sovama zbog velike upotrebe otrova. Sve je manje starih zgrada i tavana na kojima se kukuvije mogu gnezditi i odmarati. Svake godine na veliki broj strada na putevima, a posebno opasni su auto i magistralni putevi na kojima se vozila kreću velikim brzinama.